Erasmus+ study visit u Švedsku

Početkom rujna naša je Mihaela, kao članica upravnog odbora Mreže mladih Hrvatske, sudjelovala na studijskoj posjeti Göteborgu u Švedskoj, organiziranoj u sklopu Erasmus+ akreditacije MMH-a i u suradnji s organizacijom KEKS.

Tijekom nekoliko dana grupa je upoznala rad organizacije KEKS, inicijative Unga Påverkar te centara za mlade Bagarns Youth Centre i Kålltorp Youth Centre, razgovarala s osobama koje rade s mladima i uspoređivala švedski i hrvatski kontekst rada s mladima.

I, očekivano, prvi dojam bio je otprilike: pa kako da se mi nakon ovoga vratimo doma?

Kad vidiš kako centar za mlade može izgledati…

Nije nam ovo prvi put da se susrećemo s odlično razvijenim centrima za mlade u drugim europskim zemljama.

Prostori uređeni i opremljeni za mlade. Stabilno i sustavno financiranje. Zaposleni ljudi kojima je posao isključivo raditi s mladima. Kontinuitet koji ne ovisi o tome hoće li ove godine proći jedan projekt, natječaj ili neka druga financijska opcija.

I onda se vratiš u Lepoglavu, gdje godinama pokušavamo graditi prostor za mlade i aktivnosti koje su im potrebne, a ponekad ni sami nismo sigurni odakle ćemo pronaći novac da sve to nastavimo raditi sljedeće godine.

Lako je nakon takvog posjeta upasti u zamku uspoređivanja i zaključiti da smo miljama daleko. Ali kad smo malo bolje pogledali što se zapravo događa unutar tih prekrasno uređenih prostora, priča je postala zanimljivija.

Švedski model pokazao nam je koliko je vrijedan siguran, dostupan prostor u koji mladi mogu jednostavno doći nakon škole. Mogu se družiti, kuhati, igrati, baviti glazbom, organizirati vlastite aktivnosti ili samo biti negdje gdje ih netko vidi i prihvaća. Aktivnosti se razvijaju zajedno s mladima, a njihova participacija nije samo riječ koja dobro izgleda u projektu. I to je vrijedno. Jako vrijedno.

Ali Mihaela se iz Švedske vratila i s jednom pomalo neočekivanom spoznajom. Velik dio rada koji smo vidjeli usmjeren je upravo na kvalitetno provođenje slobodnog vremena mladih, dok smo mi kroz godine navikli youth work promatrati puno šire.

Kod nas rad s mladom osobom često znači radionicu ili edukaciju, ali jednako tako može značiti pomoć oko prve projektne ideje, traženje Erasmus+ prilike, volontiranje, razvoj neke inicijative, razgovor o tome što nakon škole, povezivanje s drugom organizacijom ili institucijom, podršku kada ne zna kome se obratiti ili jednostavno osobu koja će saslušati.

Dolazimo i do one manje romantične strane rada s mladima u Hrvatskoj. Ponekad imaš osjećaj da istovremeno moraš biti edukator, facilitator, projektni voditelj, karijerni usmjerivač, koordinator volontera, osoba za podršku, administrator, komunikator, domar, čistačica i direktor.

Naravno, ne možemo, niti trebamo, zamijeniti psihologe, pedagoge, socijalne radnike ili druge stručnjake. Jedan od korisnih zaključaka švedskog modela upravo je da youth worker ne mora znati i raditi sve, nego treba znati prepoznati potrebu mlade osobe i povezati je s nekime tko joj može pružiti stručnu podršku. Ali istovremeno smo shvatili da se upravo u toj širini našeg rada krije nešto vrijedno.

Naša snaga je u tome što se trudimo upoznati mlade s kojima radimo, pratiti njihove potrebe i ponuditi im više od aktivnosti kojom će popuniti slobodno poslijepodne. Želimo da iz prostora izađu s nečim novim; znanjem, iskustvom, kontaktom, idejom, samopouzdanjem, prilikom ili osjećajem da mogu nešto pokrenuti sami.

A gdje je u toj priči Lepoglava?

Ovo nas je iskustvo ponovno vratilo na pitanje o kojem u NUM-u govorimo već dugo; centru za mlade u Lepoglavi.

Lepoglava danas nema razvijen centar za mlade kakve smo imali priliku vidjeti u Göteborgu. Ono što imamo jest nešto što smo godinama pokušavali graditi sami, prostor i aktivnosti kroz koje mladima pokušavamo ponuditi mjesto za druženje, volontiranje, učenje, stvaranje ideja, sudjelovanje u zajednici i pronalaženje novih prilika.

Nije savršeno. Nije sustavno riješeno. Često ovisi o projektima, dostupnim sredstvima i ljudima koji su spremni uložiti puno više vremena nego što piše u bilo kojem opisu posla. Ali postoji.

I možda upravo zato iz Švedske ne donosimo zaključak da trebamo kopirati njihove centre. Donosimo potvrdu da Lepoglavi treba stabilan i dugoročno održiv prostor za mlade, ali i uvjerenje da, kada ga jednom budemo stvarno gradili, ne trebamo zaboraviti ono što smo već naučili.

Švedska nam je pokazala koliko puno možeš napraviti kada rad s mladima ima prostor, ljude, sustav i stabilno financiranje. A istovremeno nas je podsjetila da ni mi ne krećemo od nule. Možda nemamo sve njihove uvjete, ali imamo godine iskustva, mlade koji nam se vraćaju, volontere koji odrastaju zajedno s organizacijom i poprilično dobru ideju o tome što bismo s jednim pravim centrom za mlade mogli napraviti.

I zato se iz Göteborga ne vraćamo depresivni. Dobro… možda samo malo.

Ali vraćamo se i s vrlo jasnom mišlju; ono što smo godinama pokušavali graditi u Lepoglavi ima smisla. Sad nam samo treba sustav koji će to napokon prepoznati.