Job Shadowing: Sustainability, Creativity & Community Engagement u Sjevernoj Makedoniji

Od 26. do 30. kolovoza 2026. naši Izidora, Sara, Mihaela, Ivan i Marko zamijenili su klasične Erasmus+ treninge jednim malo drugačijim iskustvom; job shadowingom kod naših dugogodišnjih partnera iz Association for Initiating Green Changes EKOLiTiKA Skopje u Sjevernoj Makedoniji.

Tijekom nekoliko dana u Skopju, Ohridu i Strugi, pratili smo rad Borjana, Sandre i Valentine, razgovarali o tome kako funkcioniraju naše organizacije, uspoređivali pristupe i pokušavali malo bolje razumjeti riječ koju danas čujemo posvuda; održivost.

Samo što smo vrlo brzo shvatili da održivost nije samo pitanje ekologije.

Kada EKOLiTiKA govori o održivosti, pitanje nije samo koliko otpada stvaramo ili koliko je neka aktivnost dobra za okoliš.

Pitanja su puno šira:

Može li ovo što radimo trajati? Mogu li ljudi sudjelovati bez da izgore? Ostaje li nešto vrijedno nakon što projekt završi?
Kako gradimo organizaciju koja neće ovisiti o jednoj osobi, jednom projektu ili jednom izvoru financiranja?

Upravo je taj pogled na održivost bio jedan od najvrjednijih dijelova našeg job shadowinga. Razgovarali smo o održivosti projekata i organizacija, ljudima koji ih nose, resursima koje koristimo i načinima na koje male organizacije mogu graditi nešto što neće nestati čim završi jedna aktivnost ili projektno financiranje. A za NUM, koji stalno balansira između lokalnih aktivnosti, međunarodnih projekata, festivala, volontera i novih ideja, bilo je itekako korisno malo stati i pogledati vlastiti rad kroz potpuno drugačiju perspektivu.

Velik dio našeg programa zato se odvijao vani, hodajući Skopjem, Ohridom i Strugom, razgovarajući putem, promatrajući prostor oko sebe i otvarajući teme koje možda nikada ne bi završile na službenom dnevnom redu nekog sastanka. Jedna od rijetkih aktivnosti „unutra“ bio je posjet Arheološkom muzeju u Skopju, koji nam je pokazao da održivost zapravo nije nikakav novi trend.

Ljudi su tisućama godina prije nas morali razmišljati kako sačuvati hranu, ponovno koristiti materijale, graditi stvari koje će trajati i živjeti s resursima koje imaju. Možda tada nisu koristili riječ održivost, ali su je itekako živjeli.

NUM i EKOLiTiKA surađuju već godinama, ali ovaj put imali smo priliku otići korak dalje od zajedničkih projekata i stvarno pogledati kako druga organizacija razmišlja i radi. I pronašli smo puno sličnosti.

Obje organizacije nastale su jer je mala grupa ljudi primijetila da u njihovoj zajednici nešto nedostaje i odlučila nešto napraviti. Obje vole isprobati ideju, vidjeti što funkcionira i usput je popravljati. Objema su ljudi važniji od titula.

Ali pronašli smo i razlike, a upravo su one možda bile najzanimljiviji dio.

NUM gotovo sve što radi gradi oko mladih, volontera i lokalne zajednice. Brzi smo, često učimo radeći i puno energije ulažemo u okupljanje ljudi oko zajedničke ideje. EKOLiTiKA djeluje puno šire; kroz okoliš, ljude, životinje i sustave koji ih međusobno povezuju, i puno toga promatra upravo kroz pitanje dugoročne održivosti.

Nitko se nije vratio kući s idejom da jedna organizacija treba početi raditi kao druga. I upravo je to poanta. Kad se dvije organizacije stvarno susretnu, cilj nije kopirati tuđi način rada. Ne postajemo isti i ne prepisujemo jedni drugima metode.

Ali pokupimo poneku ideju.
Postavimo si neko novo pitanje.
Primijetimo nešto što kod sebe više ni ne vidimo jer nam je postalo normalno.

Mi smo iz Makedonije ponijeli novi pogled na održivost; ne samo okoliša, nego i organizacije, projekata, ljudi i energije koju ulažemo u njih.

A bilo nam je posebno zanimljivo čuti što je EKOLiTiKA primijetila kod nas: način na koji prije plana prvo provjeravamo kako su ljudi, koliko se oslanjamo na naše volontere i koliko ih doživljavamo kao ravnopravne članove tima, a ne samo kao dodatne ruke kada treba nešto odraditi. Ponekad tek kada netko izvana primijeti način na koji radiš shvatiš da je i to zapravo vrijednost koju vrijedi čuvati.

Usput smo zavirili i u INCA-u

Put nas je odveo od Skopja preko Ohrida sve do Struge, gdje su nas ugostili Hristijan i Sandi iz INCA-e (Initiative for Independent Cultural Activism INCA Struga) i približili nam svoj rad na području kreativnosti, kulture i projekata kroz program Creative Europe.

Razgovarali smo o njihovim iskustvima, projektima i načinima na koje kroz kreativnost povezuju ljude i zajednicu, ali i razmijenili poneku ideju za budućnost.

Hvala Hristijanu i Sandi na vremenu, gostoprimstvu i super razgovorima! Još jedna perspektiva, još nekoliko ideja spremljenih negdje u glavi i još dvoje dragih ljudi koje ćemo, nadamo se, ponovno sresti.

Što smo na kraju ponijeli kući?

Vratili smo se s boljim pitanjima.

Kako napraviti nešto dobro, a da ljudi koji to rade putem ne izgore? Kako projekt pretvoriti u nešto što ostaje i nakon njegova službenog završetka? Kako organizaciju učiniti otpornijom i održivijom? Što možemo naučiti od ljudi koji su prije dvije tisuće godina znali koristiti resurse pametnije nego što to ponekad radimo danas? I što od svega što smo vidjeli možemo uzeti, prilagoditi i pustiti da izraste kod nas u Lepoglavi? To je valjda najbolji rezultat jednog dobrog job shadowinga.

Veliko hvala našim Borjanu, Sandri, Valentini i cijeloj ekipi EKOLiTiKA-e, kao i Hristijanu i Sandi iz ekipe INCA, što su nam pokazali svoj rad, svoje gradove i svoje teme, ali i što su bili spremni jednako znatiželjno promatrati nas.

Nakon godina zajedničkih projekata, baš nam je trebalo nekoliko dana da ne radimo projekt zajedno, nego jednostavno učimo jedni od drugih. 💛